Book review (in English):
I would describe this novel as a very entertaining light reading. This book follows the lives of three sisters in their thirties: Lara, Silvija and Ema (Emmanuele). After losing their father, a famous film director, the sisters are trying to come to terms with it and make sense of their lives. Did their father leave them a message of some kind?
Much of the novel is focused on their love adventures, that are often quite funny. The subplot is the story of Spin, Lara's teenage neighbour. He was actually the character I liked the most. The sisters were entertaining, but often they seemed a little too needy. Towards the end there was some improvement in this sense, though. Nevertheless, the plot seemed too convenient most of the time. I suppose it's alright in a novel that doesn't take itself too seriously, but still it makes it harder to develop sincere sympathy for the characters. In addition, I didn't cared much for the ending.
To sum up, this novel is a fun mix of philosophical reflections and chic lit. There is perhaps a bit too much romance in it for my taste, but I liked it nevertheless. I would recommend it!
Ogled knjige (na hrvatskome):
Jako zabavno lagano štivo. Roman prati život triju različitih, ali opet veoma sličnih sestara. Većinu romana pripovijedanje je usmjereno na Laru, a manje na njene dvije poprilično energične i zanimljive sestre, Silviju i Emu. Nakon što im umre otac, poznati filmski redatelj, sestre se pokušavaju, svaka na svoj način, s time pomiriti, a to ih dovodi i do preispitavanja vlastitih života. Pozornost je u cijelom romanu najviše usmjerena na Laru, a do informacija o životu njenih sestara se najviše dolazi preko nje.
Kao što se može zaključiti iz naslova, ljubav je važna tema u ovom romanu. Zapravo, poprilično kaotični ljubavni životi triju sestara su glavni izvor događanja. Njihove dogodovštine su često jako smiješne. Postoji i priča unutar priča, a to je život Larinoga tineđerskoga susjeda Spina koji mi se kao lik zapravo i najviše svidio. Postoji još jedan bitni lik- statist Marko Rem koji se pojavljuje veoma rano u priči i ostaje u njoj bitan lik.
Sve tri sestre su bile simpatične, ali i pomalo nesamostalne, mada se to poprilično popravilo kako je priča napredovala. Osim Spina, donekle mi se svidio i lik Marka, a svidio bi mi se i više da je bio bio malo manje iskarikiran. Uz humor, u romanu su mi se svidjeli i poneka filozofska propitivanja. Sami zaplet mi se činio neuvjerljiv, puno toga se previše lagano riješi, sve nekako previše ide po loju i baš onako kako bi junakinjama odgovaralo, što je u redu pošto je u pitanju roman koji sebe ne shvaća previše ozbiljno, ali opet baš to čini da se teže poistovijetiti sa protagonisticama. Ta neka mješavina filozofije i chic-lita mi je bila neobična, bilo je tu i previše romantike za moj ukus, ali sve u svemu, opet mi se knjiga dosta svidjela.
Kraj mi se nije svidio jer me previše podsjetio na Osmoga povjerenika. Mislim da je ta formula dobroga, ali priglupa i psihički nestabilnoga Dalmatinca koji tragično pogiba na kraju romanu već potrošena. Dalmatinski likovi su u novijim romanima, a i kratkim pričama postali kao neki "Joker zovi", ubacuju se da popune praznine i da dodaju sve što se dodati može: komediju, tragikomiku i grotesku. Previše je to za okačiti o leđa bilo kojega lika. Sada kada razmislim, ne sjećam se kada sam pročitala nešto normalno o nekom dalmatinskom liku u suvremenoj književnosti.
(my other) INSTAGRAM